Riječke WOW-ice i njihove simpatizerke ukročile su u blagdansko doba uz lepršave i zavodljive mjehuriće pjenušaca od autohtonih kvarnerskih sorti. Za tu posebnu večer posvećenu vinarima primorskog kraja, odabrano je sedam etiketa bijelih i rosé pjenušaca od sedam vinarija riječkog priobalja i otoka Krka:

Uvodna riječ u degustaciju pjenušaca je prepuštena cijenjenom enologu Tomislavu Pavlešiću, ujedno voditelju enološkog laboratorija Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci i sudioniku projekta revitalizacije autohtonih kvarnerskih sorti, koji je održao izvrsno stručno predavanje pod nazivom Pjenušac ili šampanjac.

WOW-ice je proveo kroz priču o svjetskoj povijesti pjenušaca počev od prvih zapisa, koji sežu do 70.god. prije Krista, zatim početaka proizvodnje pjenušaca kakve danas poznajemo, vezanih za francusku regiju Champagne, sve do današnjih dostojnih sljedbenika tog obožavanog pića diljem svijeta, samo pod drugim nazivima:

Potom ih je upoznao s tehnološkim postupkom proizvodnje pjenušaca, s posebnim naglaskom na proces proizvodnje pjenušavih vina na klasičan način, koji je prilično zahtjevan i skup, jer cijeli postupak, uključujući proizvodnju i njegu osnovnog vina, traje do tri godine, te zahtjeva podrumski prostor za naknadnu fermentaciju, educirane djelatnike, a za pojedine operacije i posebno obučene stručnjake.

Naglasio je da šampanjci prema propisu mogu biti samo bijeli ili ružičasti, dok crnih ili crvenih nema. Prema sastavu sorata, dijele se na:

•Blanc de blancs (bijelo od bijelog) – proizvedeno od grožđa chardonnaya s voćnim aromama

• Blanc de noirs (bijelo od crnog) – proizvedeno od crnog grožđa sorti pinot crni i pinot meunier s aromama suhog voća, drva i duhana

• Rosé – posebna prerada crnog grožđa kada se njegov „bijeli” sok-mošt pusti da se sljubi sa crnom pokožicom na nekoliko sati i tada dobivamo arome bobičastog voća i na pečeni kruh

Prema sadržaju šećera pjenušava vina se dijele na:

Skrenuo je pažnju na razliku između pjenušavih, biser i gaziranih vina, s praktičnim savjetima koje odabrati za posebne prigode, te kako ih stručno otvoriti i poslužiti.

Do prije 50-tak godina pjenušava vina su se pila iz plitkih i širokih čaša, u današnjim visokim čašama pjenušac dulje perla, međutim najbolje ga je piti iz standardne čaše za bijela vina, jer se u njoj najljepše razvijaju mirisi i okusi.

Drugi dio predavanja je bio posvećen pjenušcima kvarnerskog kraja, počev od povijesti proizvodnje u Primorju, koja je prema pričama dijela starosjedilaca vezana uz osvajanje i boravak oficira Napoleonove vojske u ovim krajevima početkom 19. stoljeća, dok drugi izvori upućuju na bakarske brodovlasnike i njihove poslovne konakte s Francuzima, od kojih su preuzeli umijeće i tehologiju proizvodnje pjenušavog vina.

Posebnost tadašnje proizvodnje je bila primjena metode jedne alkoholne fermentacije (tzv. Méthode rurale), koja je zbog složenosti procesa i drugih socio-ekonomskih razloga gotovo u potpunosti napuštena, te zamijenjena suvremenim metodama. Jedini koji i danas njeguje tu metodu je Zlatko Antić iz OPG-a Antić u Praputnjaku, pri proizvodnji tradicionalne Bakarske vodice isključivo od lokalnih i autohtonih sorti.

Pjenušci Primorja poznati kroz povijest bili su:

• Baščanska vodica (1920.-1922.)

• Vrbnička (Vrbenska) vodica (1925.)

• Vinodolska vodica (1928.)

• Bakarska vodica tradicionalna (1935.)

• Bakarska vodica (1960.)

Većina potrošača na prvi spomen imena Bakarska vodica pomisli na popularno „gazirano pjenušavo vino”, koje je od 1960. godine do njenog gašenja 2013. godine, proizvodila riječka vinarska kuća Istravino, a godišnja je proizvodnja iznosila i do 2,6 milijuna boca od 0,75 litara + bočice od 0,187 litara.

Međutim tradicionalna Bakarska vodica iz prve polovice 20. stoljeća se proizvodila prije spomenutom méthodom rurale, svrstavana je u skupinu slatkih pjenušavih vina, te je bila toliko cijenjena, da se u njoj uživalo i na bečkom i engleskom kraljevskom dvoru.

Prije svih navedenih pjenušaca, 1909. godine u Rijeci je djelovala Prima Fabbrica Fiumana di Champagne u kojoj se francuskom metodom proizvodio pjenušac Marca speciale SANS SOUCI.

Danas se na prostoru Primorsko-goranske županije pjenušac proizvodi u desetak vinarija, a postoji i proizvodnja biser vina, što je manje zatupljeno u Hrvatskoj.

Prema podacima hrvatskog Zavoda za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo iz 2017. godine, od pristupanja Hrvatske u EU, promet pjenušavih vina zabilježio je rast od 166%. Ono što je posebno zanimljivo, iako u ukupnom prometu mirnih vina Primorsko-goranska županija bitno zaostaje u odnosu na pojedine druge županije, u udjelu pjenušavih vina je na visokom trećem mjestu.

Dodatna posebnost Kvarnera je, da raspolaže s najvećim brojem autohtonih vinskih sorti u Hrvatskoj, koje se redovito koriste u današnjoj proizvodnji vina. Neke od tih sorti su: jarbola, žlahtina, sansigot (sušćan), trojišćina, gegić, kamenina, debejan, brajdica, sušić, te belica (mejsko belo, brajkovac, divjaka) o kojoj će 2022. godine, u uglednoj publikaciji Food tehnology and biotechnology, biti objavljen znanstveni rad u istraživanjima kojega je sudjelovao i gost-predavač Tomislav Pavlešić, koji je posebno ponosan na takvo priznanje kastavskoj belici.

Ovo lijepo i edukativno druženje je upriličeno u konobi redovito nagrađivanog kastavskog vinara Dejana Rubeše, čiji pjenušac Plovanić od sorte belica smo također imali priliku kušati, a degustacija kvarnerskih pjenušaca je bila skladno popraćena slanim i slatkim zalogajima chefa Vinka Frlana iz Stancije Kovačići.

Tekst: Sanja Krmpotić

Vjerovanje iz srca, sinergija braće i poštivanje prirodne autentičnosti urodilo je još jednim vrhunskim teranom vinarije Benvenuti nazvanom Santa Elisabetta po premium položaju kraj Motovuna.

Za prvo javno predstavljanje ove berbe iz 2017. godine odabran je simboličan dan uoči Martinja i ekskluzivna lokacija riječkog hotela Hilton Costabella. Predstavnici vinskog i ugostiteljskog svijeta bili su počašćeni kušanjem ovog prestižnog vina, napunjenog u svega 3800 butelja, većinom unaprijed rezerviranog i već rasprodanog.

Autori vina, braća Albert i Nikola Benvenuti, uvjereni su da je teran sorta budućnosti, jer utjelovljuje neizmjerni potencijal kvalitete, izvrsno prilagođen klimatskim promjenama uz istovremeno posjedovanje jedinstvenog okusa, karakterističnog samo za centralnu Istru, što mu daje autentičnost, a uz umijeće vinara i proizvod najviše klase.

“Santa Elisabetta je plod naše težnje da dosegnemo savršenu verziju terana. U teran vjerujemo iz sveg srca i toj potrazi smo potpuno posvećeni. Vjerujemo u njegov čvrsti i živi karakter, u njegovu finesu i dugovječnost, u potencijal da u pravim uvjetima da vino najviše klase. Uvjereni smo da Santa Elisabetta na nadmorskoj visini od 330 metara, s optimalnom izloženošću suncu i strujanju zraka, s bijelim istarskim tlom koji teran obožava, je upravo taj položaj i upravo taj vinograd koji mu omogućava da pokaže najbolje od sebe.”

izjavio je Albert Benvenuti, na što je brat Nikola dodao:

”U podrumu je sve podređeno očuvanju autentičnosti i prepoznatljivosti sorte, jer nakon žestokih redukcija u vinogradu u vidu zelene berbe i selekcije najkvalitetnijih grozdova, želimo da okus tog koncentracijom i zdravljem savršenog i idealno dozrelog grožđa bude prenesen u bocu na što vjerniji način. Stoga, nakon fermentacije vino njegujemo u drvenim bačvama različite starosti i različitih veličina čime mu dajemo priliku da se razvije na različite načine i stvorimo dobar materijal za finalnu kupažu. Pazimo da su bačve što neutralnije i da njihov ključan doprinos bude samo da vino prevede iz mlade u zrelu dob, da se na tom putu razvije i izgradi otpornost i vlastiti potencijal za dugo čuvanje u boci.” , a braća Benvenuti mu predviđaju lijepu i dugu budućnost od najmanje 20 godina.

Dodatna zanimljivost ovog vina je da konačnu kupažu odabire komisija sastavljena od iskusnih vinskih znalaca, kušanjem naslijepo iz različitih bačvi, nakon čega se odabranim vinom pune boce.

Uz ekskluzivno uživanje u ovom sad već kultnom vinu, posjetitelji su imali priliku kušati i mlado maslinovo ulje braće Sandi i Tedi Chiavalon iz Vodnjana, koje renomirani vodič Flos Olei redovito svrstava u svoj izbor najboljih maslinovih ulja na svijetu.

Ovim uspješnim događajem je još jednom potvrđen ugled i poštovanje, koje braća Benvenuti i braća Chiavalon uživaju u profesionalnim krugovima. Želim im još puno takvih!

Rijeka, 10.11.2021.