Riječke WOW-ice i njihove simpatizerke ukročile su u blagdansko doba uz lepršave i zavodljive mjehuriće pjenušaca od autohtonih kvarnerskih sorti. Za tu posebnu večer posvećenu vinarima primorskog kraja, odabrano je sedam etiketa bijelih i rosé pjenušaca od sedam vinarija riječkog priobalja i otoka Krka:
| OPG Ružić | Jarbola | Brut Nature | Klasika | Vrhunski | 12,00 % vol. |
| Plovanić Vina | Belica | Brut nature | Klasika | Vrhunski | 12,00 % vol. |
| Katunar Ivan | Žlahtina | Brut | Charmat | Vrhunski | 12,00 % vol. |
| Gospoja | Žlahtina | Brut | Klasika | Vrhunski | 12,00 % vol. |
| Šipun-Dobrinčić | Žlahtina | Brut | Charmat | Vrhunski | 11,50 % vol. |
| PZ Vrbnik | Mješavina autoht. sorata | Extra Brut | Klasika | Vrhunski | 12,00 % vol. |
| OPG Srdoč | Belica, Chardonnay | Brut | Klasika | Vrhunski | 12,00 % vol. |
Uvodna riječ u degustaciju pjenušaca je prepuštena cijenjenom enologu Tomislavu Pavlešiću, ujedno voditelju enološkog laboratorija Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci i sudioniku projekta revitalizacije autohtonih kvarnerskih sorti, koji je održao izvrsno stručno predavanje pod nazivom Pjenušac ili šampanjac.
WOW-ice je proveo kroz priču o svjetskoj povijesti pjenušaca počev od prvih zapisa, koji sežu do 70.god. prije Krista, zatim početaka proizvodnje pjenušaca kakve danas poznajemo, vezanih za francusku regiju Champagne, sve do današnjih dostojnih sljedbenika tog obožavanog pića diljem svijeta, samo pod drugim nazivima: crémant (Francuska), metodo clasico (Italija), traditional method (USA), cava (Španjolska), cape classique (Južnoafrička Republika), espumante (Portugal), sekt (Njemačka, Austrija).
Potom ih je upoznao s tehnološkim postupkom proizvodnje pjenušaca, s posebnim naglaskom na proces proizvodnje pjenušavih vina na klasičan način, koji je prilično zahtjevan i skup, jer cijeli postupak, uključujući proizvodnju i njegu osnovnog vina, traje do tri godine, te zahtjeva podrumski prostor za naknadnu fermentaciju, educirane djelatnike, a za pojedine operacije i posebno obučene stručnjake.
Naglasio je da šampanjci prema propisu mogu biti samo bijeli ili ružičasti, dok crnih ili crvenih nema. Prema sastavu sorata, dijele se na:
•Blanc de blancs (bijelo od bijelog) – proizvedeno od grožđa chardonnaya s voćnim aromama
• Blanc de noirs (bijelo od crnog) – proizvedeno od crnog grožđa sorti pinot crni i pinot meunier s aromama suhog voća, drva i duhana
• Rosé – posebna prerada crnog grožđa kada se njegov „bijeli” sok-mošt pusti da se sljubi sa crnom pokožicom na nekoliko sati i tada dobivamo arome bobičastog voća i na pečeni kruh
Prema sadržaju šećera pjenušava vina se dijele na: brut nature, extra brut, brut, extra dry, dry, demi sec i doux.
Skrenuo je pažnju na razliku između pjenušavih, biser i gaziranih vina, s praktičnim savjetima koje odabrati za posebne prigode, te kako ih stručno otvoriti i poslužiti.
Do prije 50-tak godina pjenušava vina su se pila iz plitkih i širokih čaša, u današnjim visokim čašama pjenušac dulje perla, međutim najbolje ga je piti iz standardne čaše za bijela vina, jer se u njoj najljepše razvijaju mirisi i okusi.
Drugi dio predavanja je bio posvećen pjenušcima kvarnerskog kraja, počev od povijesti proizvodnje u Primorju, koja je prema pričama dijela starosjedilaca vezana uz osvajanje i boravak oficira Napoleonove vojske u ovim krajevima početkom 19. stoljeća, dok drugi izvori upućuju na bakarske brodovlasnike i njihove poslovne konakte s Francuzima, od kojih su preuzeli umijeće i tehologiju proizvodnje pjenušavog vina.
Posebnost tadašnje proizvodnje je bila primjena metode jedne alkoholne fermentacije (tzv. Méthode rurale), koja je zbog složenosti procesa i drugih socio-ekonomskih razloga gotovo u potpunosti napuštena, te zamijenjena suvremenim metodama. Jedini koji i danas njeguje tu metodu je Zlatko Antić iz OPG-a Antić u Praputnjaku, pri proizvodnji tradicionalne Bakarske vodice isključivo od lokalnih i autohtonih sorti.
Pjenušci Primorja poznati kroz povijest bili su:
• Baščanska vodica (1920.-1922.)
• Vrbnička (Vrbenska) vodica (1925.)
• Vinodolska vodica (1928.)
• Bakarska vodica tradicionalna (1935.)
• Bakarska vodica (1960.)
Većina potrošača na prvi spomen imena Bakarska vodica pomisli na popularno „gazirano pjenušavo vino”, koje je od 1960. godine do njenog gašenja 2013. godine, proizvodila riječka vinarska kuća Istravino, a godišnja je proizvodnja iznosila i do 2,6 milijuna boca od 0,75 litara + bočice od 0,187 litara.
Međutim tradicionalna Bakarska vodica iz prve polovice 20. stoljeća se proizvodila prije spomenutom méthodom rurale, svrstavana je u skupinu slatkih pjenušavih vina, te je bila toliko cijenjena, da se u njoj uživalo i na bečkom i engleskom kraljevskom dvoru.
Prije svih navedenih pjenušaca, 1909. godine u Rijeci je djelovala Prima Fabbrica Fiumana di Champagne u kojoj se francuskom metodom proizvodio pjenušac Marca speciale SANS SOUCI.
Danas se na prostoru Primorsko-goranske županije pjenušac proizvodi u desetak vinarija, a postoji i proizvodnja biser vina, što je manje zatupljeno u Hrvatskoj.
Prema podacima hrvatskog Zavoda za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo iz 2017. godine, od pristupanja Hrvatske u EU, promet pjenušavih vina zabilježio je rast od 166%. Ono što je posebno zanimljivo, iako u ukupnom prometu mirnih vina Primorsko-goranska županija bitno zaostaje u odnosu na pojedine druge županije, u udjelu pjenušavih vina je na visokom trećem mjestu.
Dodatna posebnost Kvarnera je, da raspolaže s najvećim brojem autohtonih vinskih sorti u Hrvatskoj, koje se redovito koriste u današnjoj proizvodnji vina. Neke od tih sorti su: jarbola, žlahtina, sansigot (sušćan), trojišćina, gegić, kamenina, debejan, brajdica, sušić, te belica (mejsko belo, brajkovac, divjaka) o kojoj će 2022. godine, u uglednoj publikaciji Food tehnology and biotechnology, biti objavljen znanstveni rad u istraživanjima kojega je sudjelovao i gost-predavač Tomislav Pavlešić, koji je posebno ponosan na takvo priznanje kastavskoj belici.
Ovo lijepo i edukativno druženje je upriličeno u konobi redovito nagrađivanog kastavskog vinara Dejana Rubeše, čiji pjenušac Plovanić od sorte belica smo također imali priliku kušati, a degustacija kvarnerskih pjenušaca je bila skladno popraćena slanim i slatkim zalogajima chefa Vinka Frlana iz Stancije Kovačići.
Tekst: Sanja Krmpotić